Nakon što je saznao za mogućnost i privilegiju dobijanja bh. državljanstva, Fadhil podnosi zahtjev za dobivanje istog sa svom potrebnom dokumentacijom. Ubrzo dobija rješenje o prijemu u državljanstvo i to na osnovu tri razloga: zbog postojanja famoznog fiktivnog državljanstva iz 1992, zbog tumačenja k. NATO-a Aneksa 1-A Dejtonskog sporazuma i zbog navodnog neodazivanja na opći poziv Komisije za reviziju. Međutim, Sud BiH je donio presudu o ovom predmetu. Prema presudi Suda BiH Komisija nije postupila u skladu sa svojim mandatom, odnosno napravila je bitne povrede cijelog procesa revizije, zbog čega se presuđuje u Fadhilovu korist i predmet se vraća na ponovni postupak. U obrazloženju spomenute presude Sud BiH iznosi bitne detalje o nepravilnostima i radu Komisije. „U članu 41 Zakona o državljanstvu BiH propisan je način razmatranja statusa osoba koje su stekle državljanstvo naturalizacijom...“ U istom članu, tačka 4, propisano je da „...ukoliko Komisija utvrdi da se propisi koji su bili na snazi na teritoriji BiH u vrijeme nisu primjenjivali, lice gubi državljanstvo BiH.“ Iz ove zakonske odredbe, koja je pitanje revizije naturalizacijom stečenih državljanstava BiH propisala na citirani način, proizlazi da se pitanje legalnosti rješenja o stjecanju državljanstva ima cijeniti isključivo kroz poštivanje propisa koji su bili na snazi na teritoriji BiH u vrijeme naturalizacije. Dalje se u obrazloženju Suda BiH navodi da prema citiranom načinu ispitivanja ispravnosti validnosti Fadhilovog državljanstva od 20. 2. 1995. godine Komisija za reviziju nije dokazala da je isto nezakonito izdato, zbog čega se rješenje Komisije u ovom dijelu poništava. Sud BiH dao je svoj komentar i na stav Komisije da se Fadhilu oduzima državljanstvo i zbog tumačenja k. NATOa Aneksa 1-A Dejtonskog sporazuma prema kojem se strane snage razumiju kao one snage, odnosno to su svi oni pojedinci koji nisu bili građani BiH na početku, kako to vole reći u Komisiji, neprijateljstava, 5. aprila 1992. godine. Na osnovu ovakvog tumačenja Komisija donosi rješenje o oduzimanju državljanstva Fadhilu i ostalim naturaliziranim gražanima BiH. Sud BiH je jasan po ovom pitanju. „Rješenje se poziva i na tumačenje k. NATO snaga u BiH kao konačnog autoriteta za tumačenje Aneksa 1-A, koje se odnosi na definiciju pojma snage koje nisu domaćeg porijekla. Stav tužene kojim obrazlaže rješenje na naprijed opisani način Vijeće ovog Suda ne prihvata. Naime, Sud ne čini spornim da je u završnim izjavama učesnika u posrednim mirovnim pregovorima o BiH od strane potpisnika preuzeta obaveza po istom. Međutim, mandat Državne komisije određen je u članu 41. Zakona o državljanstvu BiH i odnosi se, kako je to već rečeno, samo na kontrolu propisa koji su bili na snazi u vrijeme donošenja rješenja o prijemu u državljanstvo. To znači da se mandat Komisije ne može proširiti van kontorle primjene važećeg zakona u vrijeme donošenja rješenja... Stoga razlozi dati u obrazloženju konačnog akta ne mogu biti osnov da se tužitelju oduzme državljanstvo BiH.“ Ovakva odluka Suda BiH je bez ikakve sumnje najava konačnog raspetljavanja zamršenog čvora koji je plela Komisija za reviziju državljanstava BiH. Primjera kao što je Fadhilov slučaj ima mnogo.

Nakon općeg poziva Komisije za reviziju državljanstva i prije odlučivanja o državljanstvu neki koji su se odazva1i s njima je nakon sedmog mjeseca 2006. godine napravljen intervju i nekima od njih je rečeno da se ne brinu i da im neće oduzeti državljanstvo jer nisu bili u odredu E- Mudžahid. To znači da zakon nije bio jednak za sve i to je potvrđeno na TV Hayatu, gdje je zamjenik predsjednika državne komisije za reviziju državljanstava rekao da zakon nije bio jednak za sve po pitanju državljanstva.

Jedna osoba koja je radila u stranim organizacijama za ljudska prava, nakon što je Fadhilu oduzeto državljanstvo 30. 8. 2006. godine i nakon što je ta osoba upoznata sa njegovim slučajem, pitala je predsjednika Komisije kako Komisija nije uzela u obzir da je Fadhil imao prije rata u bivšoj Jugoslaviji troje djece i odgovoreno joj je da je Komisiji promaklo, odnosno zaboravili su na tu činjenicu. Nakon što je Sud BiH djelimično uvažio Fadhilovu tužbu (početkom januara 2007. godine) i Sud vratio taj predmet na ponovno odlučivanje Komisiji s novim predsjednikom, opet mu je krajem 2008. godine izdato rješenje o oduzimanju državljanstva i opet je Komisiji promakla (odnosno zaboravili su?) da Fadhil na prostoru bivše Jugoslavije boravi od 13. 10. 1979. godine, da je oženjen dravljanskom BiH i da je dobio troje djece prije rata u bivšoj Jugoslaviji. To opet nije uzeto u obzir, iako je Fadil stekao državljanstvo na legalan i zakonski način.

Fadhil i njegova porodica nikad nisu bili na teretu državi ni u kojem pogledu. Nisu dobili stan od države, niti socijalnu pomoć, niti posao ili kredit, pa čak ni onih 150 KM na koje Fadil kao demobilisani borac bez posla ima pravo. On i njegova porodica nisu tražili od države ništa osim da ih ostavi na miru i da s njima postupa po zakonu.

Fadhil i njegova porodica pitaju se gdje je problem ako je on dobio državljanstvo na osnovu učešća u ARBIH. Zar to nije bilo po zakonu tadašnje države i tadašnjeg parlamenta koji je donio taj zakon. Ta država i taj parlament bili su međunarodno priznati i zar nisu bili član Ujedinjenih Nacija?

Toliko.

Ensarije